Doba rova

Radio sam na ovoj pjesmi danima, ali nisam odmah upalio Track Changes, tako da se sve izmjene ne vide na ova dva skrinšota. Kad staviš tačku na kraj pjesme, tj. kad je ispišeš, izbaciš na papir tada tek počinje rad na njoj. Ovo ne vrijedi za svaku pjesmu, jer neke napišeš (napišem) u dahu i one ostaju takve kakve jesu, ali to je rijetkost. I dešava se mahom u slučaju kratkih pjesama, koje su ti izdiktirane u memoriji i onda ih samo preneseš u laptop.
U ovoj pjesmi me zabavljalo da se igram sa zvukom i značenjem, da pravim svjesne i nesvjesne asonance i aliteracije, nenamjerne/slučajne rime. Zanimalo me da uhvatim muziku riječi, takozvani flow. Pisanje poezije kao mentalni trening. Pjesma je neobjavljena, svježa i gratis. Demistifikacija pisanja nije naodmet.

(Klikom na skrinšot on se uveća za lakše čitanje).

Ilustracija: Lejla Zjakić

Leave a comment