Riječ je o pjesmama koje sam pisao sporadično, nakon što sam objavio zadnju knjigu pjesama Moje rijeke (2014.).

"Faruk Šehić ne spada među autore koji pišu da bi svojim pisanjem bildali uobičajenu (anti)ratnu, a politički korektnu pripovjedačku književnost , nego je tu riječ o iskonskom pjesniku čija proza ima težinu, a onda i ubojitost poezije."

Nema mnogo pisaca koji za Alephom tragaju toliko ustrajno i hrabro kao Faruk Šehić.

"(...) And, of course, it is impossible to read this work at this moment in time, when we are watching as the value of “Never Again” is once again being eroded, without remembering the many times that promise has been forsaken in the nearly eighty years since it was first proclaimed."

"From these unlikely pairings emerges a soul-shredding collection that is nevertheless immensely hopeful."

U poharanim rovovima jeseni / Našao sam srebrenu tabakeru / Unutra slika voljenog lica, mrve duhana

Or raise tidal waves of metal and glass let grey snow fall like the ashes from Buchenwald

Le Livre de l'Una (Agullo, preveo Olivier Lannuzel), francusko izdanje Knjige o Uni, našlo se u finalu Prix Laure-Bataillon 2023. iz Saint-Nazairea.

Ali jučer sam sjedio u omiljenom caffe restoranu i gledao sav taj namještaj, blistavo staklo, osvjetljenje, konobare kako užurbano klize sa porudžbinama na sjajnim tacnama, neuznemirene ljude kako uživaju u piću i hrani. Vani je bio svjež zrak, slabašna kiša, oblačno nebo. Gledao sam i mislio kako sve to može biti prah i pepeo za samo nekoliko dana.

Ich weiß nicht, ob weiße Menschen in den Holzbaracken Berliner Vororte von neuen Blitzkriegen träumen, ob russische Ideen feste Posten im Hass gegen Europa beziehen, Berlin wäre jedenfalls eine Stadt-Republik