U septembru 2023. vratio sam se u Berlin po stvari koje su ostale nakon što sam završio jednogodišnju DAAD rezidenciju. Bio sam u stanu od prijateljice, blizu Torstrasse, svaki dan sam vozio biciklo koje će ostati iza mene u njenom velikom stanu punom svjetla. Tu sam slušao album Neila Younga Chrome Dreams na YouTubeu. Jednog dana sam otišao do Saturna na Ku’dammu i kupio CD Everthing is Alive Slowdivea, iako sam tu došao da kupim pomenuti Youngov album. Ne znam zašto sam promijenio mišljenje i uzeo album koji ću nakon očeve smrti intenzivno slušati, a posebno tokom putovanja autobusom do Potoka (prije Mostara), kroz kanjon Neretve, svaki put kada bih išao u ribu. Slowdive se savršeno poklapao sa viđenim prizorima, o čemu sam i pisao u Zelencu. Importirao sam album u mobitel i slušao ga slušalicama Sennheiser, koje imaju savršen ANC (Active Noise Cancellation). Kada bih uključio ANC tada bih isključio žamor i meni nepotrebne razgovore studenata i đaka u jutarnjem busu, i zakoračio u svijet vlastitog suočavanja sa smrću oca. Bila je to rana jesen, jako topla i lijepa. U Hercegovini je to ljeto za nas koji smo dalje od tog regiona. Slowdive me liječio na isti način na koji me Chrome Dreams liječio u Berlinu, iako je tada Sejo bio živ, a i Marianna.
Posebno sam volio pjesmu “Will to Love” tokom koje se čuje pucketanje vatre u prostoru gdje je Young napušen snimao tzv. acetate (probni vinil), za koji će mu u diskografskoj kući reći da zapravo i nije klasičan album, više kao demo snimak. Tako ga je Young odložio u ladicu. Mnoge pjesme s ovog albuma će staviti na naredne albume i kompilacije, a sam original će potonuti u zaborav, dok ne izroni u augustu 2023.
I u Berlinu je septembar bio ugodan i prozračan. Rajski kalendar prije nego nastupi moj privatni silazak u pakao.
Soundtrack za Zelenac je albumski, zahtijeva ‘starinsko’ slušanje kompletnih albuma. Kao dodatni album bih stavio The Return of Durutti Column (iz 1980.) grupe The Duruti Column. Na njemu bukvalno postoji pjesma “Requiem for a Father”, mada je moj favorit prva pjesma na albumu: “Sketch for Summer”. Da sam ga slušao tokom života u Berlinu, tačno znam na koje bi me kvartove podsjećale pjesme s ovog izdanja. “Sketch for Summer” me podsjeća na Park am Gleisdreieck (na kraj ljeta i melanholičnu berlinsku jesen – na neku neobjašnjivu ljetnu tugu i samoću koju sam tu osjećao, u čemu je bilo užitka), na Hallesches Tor, pa sve dole do centra Kreuzberga, kuda sam jurio svojim Giantom svaki dan kad god je bilo lijepo vrijeme 2023.
Plus istoimeni album opet Slowdivea iz 2017., poseban akcent na pjesmu “Falling Ashes“, u čiji loop sam ušao početkom korone, u martu 2020. Nekako je bio savršen kao uvertira za lažni smak svijeta. Kakvo doba takav i smak svijeta. Albume Cocteau Twinsa možete dodati po želji, kao začin.
Već kad sam bio pri kraju rukopisa, na Fejsbuku naletim na pjesmu W. B. Yeatsa When You Are Old i za oko mi zapne stih koji me tako vrati u sjećanje na Mariannu, kao da je bio napisan za zelenilo njenih očiju. Odjednom sam osjetio veliku moć poezije koja mi je za trenutak vratila njen lik u mislima, oživjela ga toliko da sam se pitao ko je vidio dušu hodočasnika u njenim očima? Da li sam je ja vidio? Bio sam sretan ko god da je.
Kako je taj stih prolazio kroz vremena i prostore da bi došao na socijalnu mrežu u grupu ljubitelja engleske klasične književnosti, da bih ga pročitao istaknutog u nečijem komentaru. Taj stih je bio kao prozor kroz koji sam vidio slike koje su mi dale utjehu i olakšanje.
But one man loved the pilgrim soul in you.
- Everything is Alive, Slowdive, 2023.
- Chrome Dreams, Neil Young, 2023.
- The Return of Durutti Column, The Durutti Column, 1980.
- Slowdive, Slowdive, 2017.
- BBC Sessions, Cocteau Twins, 1999.

Pingback: Seven Easy Ones – Without Coordinates