Prva kritika najnovijeg izdanja Cimetnih pisama, dijamantnih stvorenja u podgoričkim Vijestima, koju je napisao Vladimir Vojinović. Roman je objavljen u Fokalizatoru i predstavljen na festivalu Bookiranje u Podgorici, za šta je također zaslužan alfa & omega izdavačke kuće Fokalizator Vladimir Vojinović. Tako je ovaj roman doživio treće izdanje u trećoj zemlji za nešto više od godinu dana života. Crnogorsko izdanje sadrži dodatna poglavlja (te množinu dopisanih i dorađenih dijelova) i novi kraj, pa se može smatrati konačnim oblikom ove knjige, iako je upitno koliko ovakva knjiga može imati konačan oblik, budući sama po sebi izmiče bilo kojem striktnom kanonu romana.
“Postoje hrabri rukopisi, kao i oni što u udobnosti oprobanih diskursa stiču čitalačku naklonost. Postoje ‘ludi’ rukopisi, kao i oni odmjereni ‘školskim’ obrascima pripovijedanja, čiji izdavači lako izvlače računice o zaradi. Postoje i rukopisi naklonjeni istini, baš kao što postoje i oni koji za istinu ne mare, a koji služe da se u njih čitaoci zaklinju dok saopštavaju sitne, svakodnevne laži.
Rukopis Cimetna pisma, dijamantna stvorenja Faruka Šehića je hrabar, lud i istinit u mjeri da se malo đe kao u ovom slučaju čitalac može uvjeriti u to kako se to piše ‘na prazan želudac’ (D. Kiš). To je knjiga koja razbija pripovjedačke konvencije i koja horizont čitalačkih očekivanja ‘iznevjerava’ prije svega razbijanjem fabule i smjenama fokalizatora.”
Ostatak kritike možete pročitati na linku: Krhotine s dijamantskom težinom. Diamond-weight shards je engleska verzija teksta.
Ushićen prikaz francuskog izdanja Knjige o Uni (Le Livre de l’Una) nalazi se ovdje: Le livre-poeme de l’ancien combattant sur Une riviere de Bosnie. Knjigu je preveo Olivier Lannuzel, a objavio Editions Agullo 2023.
“Epoustouflante réussite que ce roman qui nous avait échappé à sa sortie, il y a deux ans ! Un livre-poème, véritable prouesse d’écriture sur le récit d’un ancien soldat de l’armée de Bosnie-Herzégovine, grièvement blessé pendant la guerre des années 90, comme l’a été l’auteur, et qui se souvient, sous hypnose, de son enfance enchantée au bord de la rivière Una, mais aussi des horreurs sans nom dont il fut le témoin, un texte à la langue somptueuse oscillant entre poésie, douceur du passé enfui, images oniriques et sanglantes ou horreur nue.”
