Knjiga koju sam počeo pisati u Berlinu na rezidenciji LCB na jezeru Wannsee 2017. kada sam napisao inicijalni prvi dio. Završio sam je 2022. / 2023. opet u Berlinu, ali na lokaciji kvarta Charlottenburg, gdje sam proveo godinu dana kao DAAD stipendist. Poslije sam je još dorađivao i konačno završio u Sarajevu 2024. Objavljena je u ediciji Džepni anagram Kulturnog centra Novi Sad, a uredio ju je pjesnik Alen Bešić.

Prvi dio sam objavio na mostarskim književnom portalu Strane i reakcija na pjesmu je bila takva da me je potakla da pjesmu nastavim kao book-length poem. Poslije sam skovao podnaslov “reportažni spjev”, jer sam bukvalno hodao nasumično Berlinom i slušao šta ljudi pričaju, gledao, zaključivao, a to je način kako se piše novinska reportaža, koje sam godinama pisao za magazine Start BiH i BH Dani, i koje pišem za sarajevsko Oslobođenje. Taj prvi dio, kao i sadašnja cijela knjiga su posvećeni Marianni Jaworskoj zbog koje sam i počeo pisati o Berlinu. Samo mi se u glavi pojavio stih: “Dođi u Berlin”, i ostatak prvog dijela se sam ispisao.

Pisao sam ovu knjigu u Berlinu, Poznanju, Sarajevu, Berlinu i opet Sarajevu uporedo s romanom Cimetna pisma, dijamantna stvorenja, te je završavao uporedo s pisanjem memoara Zelenac. Te tri knjige su povezane, možda ne direktno, ali ja u njima vidim tajanstvenu nit koja ih veže.