Pjesma koju sam napisao iz čiste dosade, lirska i politička istovremeno. Fotografija je s prvog mosta kad se ide od željezničke stanice Varade do mjesta Saint-Florent-le-Vieil.

Parfem s Orijenta

Dok se vraćam vozom iz Nantesa do mjesta na Loari

neko u Gazi izdiše zadnji put

Dok gledam Mjesec kako izranja u daljini,

tačno iznad pruge prema Angersu Saint-Laudu, i pravim

fotografiju da možda stavim na Instagram

gori nečija kosa, u Gazi, južnom Libanu

Instinkt je to što ljude goni u zaborav, lakše je

zaboraviti, i nastaviti neokrznut slikom krpa nečijeg tijela

Dok većina ljudi nema ni tračak empatije za bilo šta ljudsko

Sad sam već na dugom mostu na Loari

i Mjesec izranja iz rijeke, i sve jače

se diže na podlozi plavog sata

i tada sam svjestan da slike raskomadanog djeteta

poniru u nama kao rijeke ponornice u kras

Mjesec je snažan, velik, pun života

plavi sat je tu, iznad Angers Saint-Lauda, prelijeva se

prema mjestu gdje trenutno boravim

Ne pišem, šetam Nantesom, mirišem niche parfeme

Dvoumim se između Musc Ravageur Frederica Mallea

ili bih Chergui Serga Lutensa

Sposoban sam prepoznati sastojke parfemâ:

bergamot, opijat tuberoze, amber i dim

Pijem kafu u Bistro de Cours i

čitam vijesti na mobitelu, prolaznici su spore kulise

Kafa je ukusna, dupli espreso košta 3,6 eura

Sunce je blagotvorno, isto grije i ljude u Gazi

ali njima je sunce čovječanstva okrenulo leđa,

Svaki euro u sebi sadrži kap nevine krvi

Svi smo krivi, ali to je Tadeusz davno napisao

Mjesec je zlatan nad Loarom, ona je razlivena i jaka

Mjesec izlazi iznad pruge koja vodi do Angersa i dalje

Tako brzo smo se navikli na genocid, kao na ljetnu kišu

(jer smo i onaj nad nama smakli u stranu)

brže nego što je potrebno da se ispije jedna kafa

u Bistro de Couers

i jedna zlatna traka, šina od mjesečeve boje

nju Mjesec stvara i pruža niz Loaru, dok stojim na mostu

zlatna šina prolazi kroz mene i odlazi prema Atlantiku

probija planetu, nezadrživa je lunarna sila,

ljepota prirode, ushit koji ovdje doživljavam,

parfem koji se suši na nadlanici, mošus i oud

i krivicu koju ćemo nositi stoljećima,

nijedna Loara univerzuma neće moći oprati.

Mjesec će sjati i smijati se nad grobljima naših gradova.