Pjesma koju sam napisao kao reakciju spram ljudi koji očekuju da žrtva mora biti onakva kakvu je oni zamišljaju (bezgriješna) gledajući rat preko ekrana mobitela ili televizora. Mora biti bijela, nužno evropska žrtva, mora imati odgovarajuće ime i prezime, ono koje godi evropskom judeo-kršćanskom uhu, a u to se ne uklapaju žrtve iz Gaze, Zapadne obale i Libana. Mi smo bili ta “bijela” žrtva, ali opet ne skroz i ne dovoljno “bijeli” zbog pogrešnih imena i prezimena, otud glina i masovna grobnica, otud embargo na naoružavanje, otud zakašnjela reakcija međunarodne zajednice tek nakon genocida u Srebrenici.

Ispovijest

Ja sam savršena žrtva

Bijela žrtva

Imam sve zube u glavi

Put mi je svijetla

Oči plave

Ja sam savršena žrtva

Ne plačem često

Ne osvrćem se nazad

Imam plave oči

Jesenki sjetna

Ja sam savršena žrtva

Bijela žrtva

Nikad ne plačem, ni u sebi

Ćutim i živim

Tiha kao posteljina

Ja sam savršena žrtva

Lijepa, svadbenobijela

Imam sve zube

Ne solim mržnjom jelo

Kosa mi je svijetla

Ja sam savršena žrtva

Vitka, pomliječena

Samo ponekad kad želim ustati

Iz mraka, iz ždrijela, vidim crne krugove

Glina me, spletenu kao vuna, doziva.