Pjesma objavljena u knjizi Transsarajevo, 2006., u zagrebačkom Duriuexu. Povodom godišnjice početka opsade Sarajeva, koja se smatra najdužom vojnom opsadom nekog glavnog grada u povijesti modernog ratovanja. Sarajevo će biti, sve drugo će proći.

Miss Sarajevo

mi, odbačeni od sarajevske vlasti, prepušteni svojim tijelima

vraćajući se sa ratištâ koje sami branimo

u kafiću Ferari gledamo MTV

to je naš magični prozor u Mliječni put

jer za nas je sve izvan Okruga Bihać

Mliječni put, egzotičan i nestvaran čak i u snovima

boje na ekranu su življe od naših civilnih odijela

pustili smo kose, mladi smo i slušamo grunge

Nirvanu, Pearl Jam, Soundgarden, Alice In Chains

gledamo na CNN-u kako Mostar nestaje u stubovima dima

i kako Juka Prazina stanovnicima Dobrinje baca vekne kruha

dok spiker govori: the man called Juka…

čini nam se da smo najusamljeniji ljudi na zemlji

tad još uvijek ne razaznajemo riječi: tuga ili samoća

imamo samo čiste emocije i snagu mišića u uzburkanoj noći

što lupa od prozore kafića kao izbezumljena ptica

ovo je elegija za moju generaciju koja će izaći iz rata

oslobođena bilo kakvog lepršavog idealizma

na ekranu su Bono Vox i Luciano Pavarotti

pjevaju Miss Sarajevo na koncertu u Modeni

djevojke u kupaćim kostimima drže transparent:

DON’T LET THEM KILL US

jedna djevojka se sprema pretrčati snajperski prelaz

sve je usporeno, ona se okreće i pogleda u kameru

njen sunčani osmijeh ću pamtiti do smrti

kao i suze koje su nam išle niz obraze

kada smo prvi put vidjeli opkoljeno Sarajevo.